Istorija
Najpopularnija legenda o počecima konzumacije kafe je ona koja kaže da je etiopski pastir Kaldi jednoga dana primjetio da se njegove koze „čudno“ ponašaju nakon što su se najele bobica s njemu nepoznatog grma. Kako su životinje postale prilično živahne Kaldi je i sam odlučio probati plodove. Iako su bile itekako neprijatnog ukusa, zaključio je da mu one vraćaju snagu pa je to podijelio s koptskim svećenicima u obližnjem manastiru. Svećenici su po uzoru na dotadašnje konzumiranje čaja (potapanjem u ključalu vodu), stekli naviku konzumiranja kafe na isti način. Kafa je prihvaćena među svećenicima jer ih je odražavala budnima za vrijeme dugotrajnih molitvi. Uz etiopske kopte kafu su takođe koristili i pripadnici nekih drugih istočnoafričkih plemena i to tako da bi plodove jeli pomiješane sa životinjskom masti. Takvi obroci održavali su im snagu prilikom dugih pješačenja.
Samo porijeklo imena kafa vezano je za prostor Etiopije i
Arapskog poluostrva. Prema jednoj verziji naziv je izveden iz imena etiopske
provincije Kaffa dok
su neki skloniji tezi prema kojoj današnji naziv kafa dolazi od arapske
riječi ghahweh – vino. Naime, vrlo rano je otkriveno da
plodovi kafe mogu fermentisati te se upravo na taj način kafa u početku i
pravila. Kada je kafa stigla u Evropu nazivana je „arapskim vinom“.
Kafa je već od 9. vijeka postala glavni lokalni napitak u
cijeloj Arabiji u koju je došla trgovačkim brodovima preko Crvenog mora. U
Arabiji je od kraja 9. i početka 10. vijeka nastala prva kafa kakvu mi danas
poznajemo i konzumiramo – „domaća – kuvana – turska“. Kako su Arapi u
to doba uveliko bili poznati po vještinama spravljanja začina a i raspolagali
raznim vještinama prerade (sušenje, pečenje, fermentisanje, dehidriranje, itd)
bilja, voća i povrća, tako su našli način i za preradu kafe, koji je osnova
današnje prerade. Sušenjem, prženjem i mljevenjem zrna dobila se podloga za, uz
miješanje sa ključalom vodom, napitak izuzetne arome i ukusa.
Središte trgovine kafom postao je grad Moka u Jemenu prema kojem se i
naziva jedna od vrsta kafe – caffe mocca. Arapi su čuvali tajnu spravljanja kafe,
a za svaki pokušaj krijumčarenja biljke bila je predviđena smrtna kazna. Prodor
kafe prema Evropi počeo je s osmanskim osvajanjima. U Turskom se carstvu u 16.
vijeku razvio običaj svakodnevnog ispijanja kafe. Navika je uzela tolikog maha
da su državne vlasti bile prisiljene uvesti zabranu konzumiranja kafe jer su
smatrale da to oduzima previše vremena sultanovim podanicima. Uprkos tome,
polovicom 16. vijeka otvorene su u Istanbulu prve kafane. Odatle u našem jeziku
i postoji izraz kafana, i kuvanu kafu nazivamo turskom jer je upravo sa njima i
stigla na naše prostore.
Polovinom 17. vijeka otvorena je u Veneciji prva kafana, a zatim i u Milanu, Torinu, Đenovi i ostalim italijanskim gradovima. Oko 1760. g. samo je u Veneciji postojalo više od 200 kafana!
Moderna istorija
Espresso
Na ideju espresa je prvi došao italijanski biznismen Luigi Bezzera koji je eksperimentisao sa kafom kako bi vidio kako bi mogao brže da skuva svoju kafu. Jer u to doba u Italiji nije bilo vremena za gubljenje. Kafa je bila „obaveza“ a nije se mogla dugo čekati. Espresso je tada izmišljen u Veneciji u Italiji početkom 20. vijeka.
Godine 1903. Bezzera bio je vlasnik proizvodnog posla i frustriralo ga je što će pravljenje šoljice kafe oduzeti toliko vremena. Kasnije, nakon nekog eksperimentisanja, otkrio je da dodavanje pritiska pare u mašinu ne samo da skraćuje vrijeme potrebno za pravljenje već čini napitak izuzetno jačim.
Ubrzo nakon svog pronalaska, 1905. godine, Bezzera se sreo sa Desiderom Pavonijem koji je od Bezzere otkupio dio prava na mašinu, a zatim je patentirao. Skoro odmah, Pavonijevo ime postalo je povezano sa espresom.
Dakle, iako je Bezzera bio originalni pronalazač poznate mašine, u stvari je Pavoni promijenio način na koji pijemo kafu zbog njegove marketinške stručnosti.
Nakon Bezzerinog stvaranja, on i Pavoni radili su zajedno na poboljšanju aparata za espreso. Posle dvije godine, stvorili su „Ideale“ koja je objavljena na Milanskom sajmu 1906. godine.
Nakon ovog izdanja, Pavoni je preuzeo odgovornost za poslovni poduhvat i otišao solo. Mašina je tada označena imenom „espresso“, dok je reklamirana kao da može proizvesti 1.000 kafa na sat. Iako je mašina bila uspješna, bila je daleko od savršene; stoga su konkurenti vidjeli priliku da je poboljšaju.
Uskoro, već do 1938. godine možemo vidjeti kako je nastalo espreso piće u kojem danas uživamo. Achille Gaggia, pronalazač, stvorio je mašinu koja je mogla povećati pritisak pare sa 1,5-2 atmosfere na 8-10 atmosfera, pa čijem uzoru danas radi svaki standardni espreso aparat.
